Rijetko koji pojam u povijesti kinematografije izaziva takvo strahopoštovanje kao “The Godfather” (Kum). Trilogija Francisa Forda Coppole, snimljena prema remek-djelu Marija Puza, nije samo serijal o mafiji; to je operna, tragična povijest 20. stoljeća ispričana kroz prizmu obitelji Corleone.
Kroz tri filma, Coppola je stvorio koherentnu cjelinu koja istražuje uspon, vrhunac i konačni pad jedne dinastije.
Kum (1972): Rađanje mita
Prvi dio trilogije postavio je temelje. Upoznali smo Dona Vitu Corleonea, simbola starog svijeta gdje su čast i obveza bili ispred profita. Glavna snaga ovog dijela leži u transformaciji Michaela Corleonea. Njegov put od ratnog heroja koji ne želi imati ništa s obiteljskim poslom do hladnokrvnog vođe koji preuzima tron, jedna je od najbolje napisanih karakterizacija u povijesti.
Ovaj dio funkcionira kao uvod u mitologiju. On nam objašnjava pravila svijeta u kojem “ponuda koja se ne može odbiti” nije samo prijetnja, već filozofija preživljavanja. Uspjeh prvog dijela bio je trenutačan, osvojivši tri Oscara i postavši komercijalni fenomen koji je spasio studio Paramount od bankrota.
Kum II (1974): Vrhunac i naličje moći
Mnogi kritičari smatraju “Kum II“ najboljim filmom svih vremena jer on produbljuje priču na način koji je dotad bio neviđen. Genijalnost drugog dijela leži u paralelnoj strukturi: dok pratimo mladog Vitu (Robert De Niro) kako gradi carstvo na temeljima zajedništva i zaštite, istovremeno gledamo Michaela kako to isto carstvo širi, ali pritom gubi svoju ljudskost.
Kum II je srce trilogije. On pokazuje da moć, kada postane sama sebi svrhom, neizbježno vodi u izolaciju. Michaelova pobjeda nad neprijateljima je potpuna, ali njegova moralna propast je apsolutna. Ubojstvo brata Freda postaje istočni grijeh serijala koji će progoniti Michaela do zadnjeg daha. Ovaj film je trijumfirao na Oscarima, uzevši šest kipića i potvrdivši da nastavak može nadmašiti original.
Kum III / Coda (1990): Potraga za iskupljenjem
Nakon šesnaest godina pauze, Coppola se vratio kako bi završio priču. Iako je treći dio dugo bio kritiziran, on je nužan za kompletiranje narativnog luka. Michael Corleone ovdje više nije moćni tiranin, već starac shrvan krivnjom koji očajnički želi legalizirati svoje ime i iskupiti se pred Bogom i obitelji.
Poveznica s Vatikanom i uvođenje Vincenta Mancinija (Andy Garcia) kao novog nasljednika simboliziraju nemogućnost bijega od sudbine. Kultna rečenica: “Taman kad sam pomislio da sam vani, oni me povuku natrag!”, najbolje opisuje Michaelovu tragediju. Njegov krik na stepenicama opere u Palermu nije samo krik za izgubljenom kćeri, već krik za uništenim životom. Verzija iz 2020. godine, “The Godfather, Coda: The Death of Michael Corleone”, dodatno je izbrusila ovaj kraj, dajući mu težinu koju zaslužuje.
Tri dijela kao jedna neraskidiva cjelina
Kada gledamo trilogiju kao cjelinu, vidimo savršenu kružnu strukturu:
- Uspon (I dio): Uspostavljanje moći i gubitak nevinosti.
- Vrhunac (II dio): Širenje moći i gubitak duše.
- Pad (III dio): Uzaludan pokušaj iskupljenja i konačni gubitak svega što je volio.
Trilogija Kum koristi mafiju samo kao metaforu za kapitalizam i korupciju američkog sna. Coppola nas uči da svaka odluka ima cijenu, a Michael Corleone je tragični junak koji je želio spasiti obitelj, ali ju je na kraju, u svojoj potrazi za kontrolom, nepovratno uništio.
Uspjesi i povijesni značaj
Serijal Kum je postigao uspjehe koji su danas gotovo nezamislivi:
- Ukupno 28 nominacija za Oscara i 9 osvojenih kipića.
- Prva dva dijela su osvojila Oscara za najbolji film, što je jedinstven slučaj u povijesti.
- Ovi filmovi su lansirali ili zacementirali karijere Al Pacina, Roberta De Nira, Jamesa Caana i Roberta Duvalla.
- Utjecaj na pop-kulturu je nemjerljiv – od “Sopranosa” do bezbrojnih parodija, Kum je postao dio opće kulture.
Zaključak
Trilogija Kum je vrhunac filmske umjetnosti. To je rijedak primjer savršenog spoja vrhunske režije, neponovljive glume i duboke filozofske poruke. Gledati ove filmove znači svjedočiti povijesti kinematografije. Bez obzira na to koliko puta ih pogledali, oni uvijek nude nešto novo – novu sjenu, novi uzdah ili novu lekciju o ljudskoj prirodi. Remek-djelo je preslaba riječ za ono što su Coppola i Puzo ostavili svijetu.
